REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1824/00-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., kojeg zastupa A. J. odvjetnik iz Z., protiv tuženika OZ M. d.d. P. kojeg zastupa Ć. S. odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-5484/96 od 13. svibnja 1997., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4990/94 od 04. prosinca 1995. u pobijanom dijelu, u sjednici održanoj dana 17. rujna 2003. godine,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i preinačava presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-5484/96 od 13. svibnja 1997. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4990/94 od 04. prosinca 1995. u odluci o troškovima postupka i sudi:
Tuženiku se nalaže da tužitelju na dosuđene troškove postupka u iznosu od 5.570,00 kn plati zakonske zatezne kamate od dana 04. prosinca 1995. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
II. U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da plati tužitelju s osnova naknade štete iznos od 40.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 04. prosinca 1995. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i naknadi troškove postupka u iznosu od 6.570,00 kn (stavak jedan izreke). Tužitelj je odbijen s ostalim dijelom svog zahtjeva u iznosu od 43.200,00 kn kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđene parnične troškove (stavak dva izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 17.700,00 kn kao i u dijelu kojim nije odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje kamata na dosuđene troškove parničnog postupka.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači i udovolji u cijelosti zahtjevu tužitelja uz naknadu troškova postupka razmjerno uspjehu tužitelja u parnici, a sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presuda suda prvog stupnja pa do isplate.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju proizašla iz štetnog događaja od 07. svibnja 1994. godine.
U revizijskom stadiju postupka sporna je visina štete zatražena sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, sa osnova pretrpljenog straha i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti i naruženosti. Sporna je i zakonska zatezna kamata na dosuđene troškove parničnog postupka.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu radi koje je ukupno trpio fizičke bolove oko 40 dana, da je pretrpio primarni i sekundarni strah, te da su mu ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 10% i koje ga naružuju u srednjem stupnju.
Niži sudovi tužitelju su dosudili slijedeću neimovinsku štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 8.000,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kn, sa osnova smanjene životne aktivnosti iznos od 16.000,00 kn i sa osnova naruženosti iznos od 9.000,00 kn.
Revident neosnovano prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini navedene neimovinske štete, jer i ovaj sud smatra da dosuđeni iznosi predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), a ne da bi šteta bila dosuđena u preniskim iznosima, pa nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete.
Revident neosnovano ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. i čl. 261. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) a koju je istakao u žalbi, pa kad žalbeni sud tu povredu nije otklonio da je i sam počinio istu povredu. To zato, jer je žalbeni sud osnovano navedeni prigovor odbio kad je tužitelj odustao od prigovora na nalaz vještaka dr. H. i prihvatio nalaz dr. R. (.zapisnik glavne
rasprave 04. prosinca 1995. godine).
Revident osnovano prigovara, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada nisu prihvatili zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka, jer tužitelju temeljem odredbe čl. 20. a) Zakona o izvršnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91 i 91/92) pripada pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to dana donošenja presude suda prvog stupnja.
Iz iznesenih razloga, a temeljem odredaba čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično reviziju tužitelja prihvatiti, a djelomično reviziju odbiti i to kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. rujna 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.
