BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 41 0 P 000719 10 Rev
Sarajevo, 08.12.2011. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu u vijeću sastavljenom od sudija Tife Potogija kao predsjednice vijeća, Enise Bilajac i Azre Filipović kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.K., K.K., A.M., A.G.1, H.U. i S.U., svi iz V., svi zastupani po punomoćniku Š. E., advokatu iz S., protiv tuženog Z. fond F. B., zastupan po punomoćniku M. S., advokatu iz S., radi naknade štete, vsp.108.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj: 41 0 P 000719 09 Gž od 23.12.2009. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 08.12.2011.godine donio je:
R J E Š E N J E
Revizija se uvažava, drugostepena presuda ukida i predmet se vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 000719 08 P od 17.10.2008. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da sud obaveže tuženog da im naknadi štetu i to tužitelju E. K. iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete i iznos od 4.000,00 KM na ime materijalne štete; te na ime nematerijalne štete tužiteljima K. K., H. U. i S. (pravilno S.) U. iznos od po 20.000,00 K.; a tužiteljima A. M. i A.G..1 iznos od po 12.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 26.07.2007. godine do isplate. Tom presudom tužitelji su obavezani tuženom naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.057,34 KM.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 000719 09 Gž od 23.12.2009. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda.
Blagovremeno izjavljenom revizijom tužitelji pobijaju drugostepenu presudu zbog povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži, pobijane presude preinače i udovolji tužbenom zahtjevu ili da se drugostepena presuda ukine i predmet vratio na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tuženi osporava navode tužitelja i predlaže da se ista odbije a tužitelji obavežu na naknadu troškova sastava revizije sa PDV-om u ukupnom iznosu od 842,40 KM.
Nakon što je u smislu člana 241. ZPP-a[1][1] ispitana drugostepena presuda, ovaj sud je stanovišta:
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja - djece, muža i roditelja poginule za naknadu štete zbog smrti bliske osobe uzrokovane neosiguranim vozilom diplomatskih oznaka (... tablica).
Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio kao pravilna ta utvrđenja iz kojih proizilazi da su tužitelji srodnici S. K., koja je smrtno stradala 26.07.2007. godine u saobraćajoj nesreći u mjestu H. u V., da je tu saobraćajnu nesreću skrivio vozač A.G..2 koji je upravljao putničkim vozilo ..., da je to vozilo imalo registraciju diplomatskih oznaka ..., da je bilo neosigurano, da je vozač imao diplomatski status i kod Ministarstva ... BiH bio nostrificiran u svojstvu atašea R. T. u BiH za period 25.08.2005-12.07.2009.godine, da je kod tog nadležnog ministarstva imao evidentiranu adresu u S. u ulici H. K. 5 (zgrada ambasade R. T.), nakon nesreće da je prekinuta njegova diplomatska misija (27.09.2007.g.), da je navedeno vozilo prema evidenciji M.-a S. bilo ranije osigurano (do 21.09.2006.g.) kod L.o. policom broj ..., da je to vozilo u vlasništvu A.G..2 državljanina R. T. sa prebivalištem u S. u ulici H. K. 5.
U iznesenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je zaključio da tužitelj provedenim dokazima nije dokazao pravno relevantnu činjenicu da A.G..2 koji je vlasnik i posjednik neosiguranog vozila je imao prebivalište u FBiH niti namjeru da se trajno nastani, već privremeno boravište, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 126. ZPP) tužbeni zahtjev je odbio, jer je ocjenio da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog. Pri tome ukazuje na odredbu iz čl. 16. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostale odredbe o obaveznom osiguranju od odgovornosti[2][2] (dalje: Zakona o osiguranju). Iz sadržaja te odredbe proizilazi da je Z. F. obavezan da oštećenim plati odštetu u slučaju smrti ili fizičke povrede kada je nezgodu prouzrokovalo neosigurano vozilo, „a vozilo posjeduje lice sa prebivalištem u Federaciji BiH“.
Odlučujući o žalbi tužitelja drugostepeni sud je istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu prihvatajući činjenične i pravne razloge prvostepenog suda.
Osnovani su navodi tužitelja da pravni stav, da tuženi nije pasivno legitimisan, ne može se prihvatiti kao pravno utemeljen, a iz slijedećih razloga:
Revizijski sud polazi od toga, da situacija kada je smrt posljedica saobraćajne nezgode uzrokovane neosiguranim vozilom diplomatskih registarskih oznaka, nije pravno regulisana.
Dakle, riječ je o pravnoj praznini u odnosu na koju predstoji rješavanje da se analogno, odnosno na odgovarajući način primjeni odredba čl. 16. Zakona o osiguranju.
Ovo, jer osobe sa statusom diplomatskog službovanja u BiH - privremeno borave u BiH, a koji boravak evidentira se kod nadležnog ministarstva za vanjske poslove, a kako to i reguliše odredba iz čl. 89. st. 2. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu[3][3], pa diplomatski predstavnici i nemaju prebivalište u državi prijemnici.
Vozila koja koristi osoba sa statusom diplomatskog službovanja u BiH podliježu registraciji i obavezi osiguranja - čl. 2. i 3. Zakona o osiguranju.
Naime, cilj zakonodavca kroz osnivanje institucije zaštitnog fonda entiteta je da pokrije štete koje pretrpe žrtve saobraćajnih nesreća na cjelom teritoriju BiH koja šteta je počinjena neosiguranim vozilom, a vozilo posjeduje lice sa prebivalištem u odnosnom entitetu.
Očito je da od ove obaveze ne mogu se izuzeti neosigurana vozila koja se kreću u BiH sa „...tablicama“ pa budući da odredba čl. 16. Zakona o osiguranju, građansko pravnu odgovornost tuženog za neosigurana vozila određuje prema teritorijalnom principu entitetskog prebivališta lica koje to vozilo posjeduje, to za odštetu u slučaju smrti ili fizičke povrede izazvane kretanjem neosiguranog motornog vozila sa diplomatskim tablicam, a koje vozilo je u vlasništvu i posjedu diplomate pojam prebivališta u Federaciji BiH na odgovarajući način valja shvatiti i upodobiti privremenim boravištem koje je evidentirano kod Ministarstva ....
Shodno tome, ako u odnosu na osobu na koju se odnosi Bečka Konvencija o diplomatskim odnosima, Ministarstvo ... je upisao njegovo privremeno boravište u mjestu na području Federaciji BiH, tada građansko pravnu odgovornost za odštetu u slučaju smrti ili fizičke povrede u odnosu na neosigurana vozila tih lica predstoji tuženom, jer u suprotnom šteta prouzrokovana neosiguranim vozilma diplomatskih oznaka (...-tabica) ostala bi nepokrivena i žrtve saobraćajnih nesreća ne bi imale ostvarivo pravo na odštetu, a što nije smisao ni cilj pomenutog Zakona o osiguranju.
Po mišljenju ovog suda, neprivatljiva je uskrata prava na odštetu žrtvi saobraćajnih nesreća koja pripadaju od tuženog Zaštitnog fonda Federacije BiH prema kriteriju o uzrokovanju štete neosiguranim vozilom i prema teritorijalnom principu da vozilo posjeduje lice sa adresom u Federaciji BiH, pa sve kada je riječ o neosiguranim motornim vozilima lica sa nostrificiranim statusom diplomatskog službovanja u BiH i privremenim boravištem tih diplomatskih lica, a što je u predmetu slučaj.
Uslijed pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno pa nema uslova za preinaku pobijane presude zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 250. st. 2. ZPP.
U nastavku postupka drugostepeni sud će ponovo odlučiti o žalbi tužitelja i donijeti novu odluku za koju će dati potpune i pravilne činjenične i pravne razloge.
Predsjednica
Tifa Potogija, s.r.
[1][1] Zakon o parničnom postupku („Sl. novine FBiH“ 53/03, 73/05 i 19/06)
[2][2] Sl.novine FBiH 24/05
[3][3] Sl.list BiH 29/03
