Ustavni sud Bosne i Hercegovine u vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2217/09, rješavajući apelaciju H. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Zlatko M. Knežević, sudija
na sjednici održanoj 13. marta 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija H. Č.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-09-000 423 od 8. juna 2009. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan da po hitnom postupku odluči o troškovima postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u »Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», »Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», »Službenom glasniku Republike Srpske» i u »Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 10. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-09-000 423 od 8. juna 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Mal-08-002426 od 4. februara 2009. godine.
- Postupak pred Ustavnim sudom
- Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog, Općinskog suda i tuženog „Lido-osiguranja“ d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 12. novembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- Kantonalni i Općinski sud dostavili su 16. novembra i 3. decembra 2009. godine odgovore na apelaciju. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
- Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda dostavljeni su apelantu 8. marta 2010. godine.
- Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 2217/09 od 6. decembra 2011. godine kojom je predmetnu apelaciju odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je očito (prima facie) Postupajući povodom zahtjeva za preispitivanje Odluke o dopustivosti broj AP 2217/09, koji je 6. decembra 2012. godine podnijela potpredsjednica Ustavnog suda Seada Palavrić, Ustavni sud je donio Rješenje broj AP 2217/09 od 16. januara 2013. godine kojim je usvojen predmetni zahtjev za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda.
III. Činjenično stanje
- Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Mal-08-002426 od 4. februara 2009. godine primljeno je na znanje povlačenje apelantove tužbe protiv tuženog podnesene 12. aprila 2008. godine.
- Istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 360,80 KM.
- Obrazlažući zašto je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova, Općinski sud je naveo da je navedena odluka donesena u smislu čl. 390. i 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, odredbama člana 390. stav 1. ZPP propisano je da tužilac koji povuče tužbu dužan je protivnoj strani da naknadi troškove postupka osim ako je povlačenje uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu tuženog. Budući da tuženom nije ni dostavljena tužba, to se ne može smatrati da je tuženi udovoljio tužbenom zahtjevu.
- Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud donio je Rješenje broj 003-0-Gž-09-000 423 od 8. juna 2009. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova drugostepenog postupka. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da, u situaciji kada je tužilac tužbu povukao prije nego što je tužba dostavljena tuženom na odgovor, jer je tuženi platio svoju obavezu, to apelantu, u skladu sa članom 390. ZPP, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka. Naime, parnica u pogledu podnesene tužbe za tuženog počinje da teče tek dostavljanjem tužbe na odgovor i samo u tom slučaju nastupaju procesnopravne posljedice početka parnice i zasnivanja procesnopravnog odnosa između stranaka i suda (navedeno u smislu odredaba člana 60. ZPP). Kantonalni sud je istakao da je, zbog iznesenog, odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, a da je u skladu sa članom 397. stav 1. ZPP, odbio i apelantov zahtjev za naknadu troškova drugostepenog postupka, jer apelant nije uspio u ovom postupku.
IV. Apelacija
- a) Navodi iz apelacije
- Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da, pošto mu tuženi nije u dogovorenom roku isplatio iznos na ime naknade štete koji su dogovorili sporazumom, to on nije imao drugi način nego da podnese tužbu protiv njega. Pošto mu je tuženi platio sporni iznos na ime naknade štete, on je povukao tužbu, ali je ostao pri zahtjevu za naknadu troškova postupka (sastav tužbe i taksa na tužbu) koje je tuženi svojim ponašanjem prouzrokovao. Apelant navodi da bi, u smislu člana 390. ZPP na koji su se sudovi pozvali, on bio dužan tuženom da naknadi troškove da je bez osnove podnio, pa povukao tužbu (npr., da je tuženi platio štetu prije podnošenja tužbe). Apelant navodi da su sudovi proizvoljno i nepravilno tumačili odredbe ZPP i na taj način povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje i imovinu.
- b) Odgovor na apelaciju
- Kantonalni sud je istakao da su apelantovi navodi neosnovani, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
- Općinski sud je u odgovoru u cijelosti osporio navode apelacije, ističući da su sudovi u svojim odlukama dali iscrpna obrazloženja za primjenu odredaba ZPP.
- Relevantni propisi
- Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 53.
(1) Parnični postupak se pokreće tužbom.
Član 59.
(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što je tužba dostavljena tuženom. Tužba se može povući i nakon dostave tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane. Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
(2) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.
Član 60.
(1) Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženom.
(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica počinje teći od trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.
(3) Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
(4) Ako među istim strankama već teče druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su o tome dužne obavijestiti sud.
(5) Sud će tokom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.
Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(2) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 383.
(1) Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
(2) Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Član 384.
Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim radnjama.
Član 387.
(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
(2) Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, odmjerit će takvi troškovi prema tarifi.
Član 389.
Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi već priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac će nadoknaditi tuženom parnične troškove.
Član 390.
(1) Tužilac koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženog.
VI. Dopustivost
- U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-09-000 423 od 8. juna 2009. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 8. jula 2009. godine, a apelacija je podnesena 10. jula 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- Apelant pobija rješenja Kantonalnog i Općinskog suda, tvrdeći da su mu tim odlukama, u dijelu u kojem se odlučivalo o troškovima postupka, povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
- e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
- Ustavni sud prvenstveno zapaža da su predmet osporavanja ovom apelacijom odluke kojima je odlučivano o troškovima parničnog postupka. Dakle, postupak se odnosi na predmet građanskopravne prirode, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- Apelantovi navodi u vezi sa pravom na pravično suđenje, prije svega, odnose se na proizvoljnu primjenu procesnog prava u sudskom postupku pred Kantonalnim i Općinskim sudom koji je rezultirao osporenom odlukom, vezanom za ostvarivanje apelantovog prava kao tužioca na naknadu troškova parničnog postupka od tuženog.
- U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da, uopćeno, nije nadležan da provjerava utvrđene činjenice i način na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje pozitivno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sâm po sebi neustavan, ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03). Također, pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03, i Evropski sud za ljudska prava, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).
- Ustavni sud je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 2405/09 od 14. februara 2013. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda ustavnisud.ba) razmatrao identično pravno i činjenično pitanje zbog čega se, umjesto posebnog obrazloženja, Ustavni sud u cijelosti poziva na obrazloženje iz citirane odluke. Naime, Ustavni sud je konstatirao da „nesporna je činjenica da je tuženi svoju obavezu ispunio nakon što je apelant podnio tužbu protiv njega, koju ne spore ni tuženi ni redovni sudovi. Apelant je tužbu povukao odmah nakon što je tuženi svoju obavezu ispunio i uz podnesak o povlačenju tužbe zahtijevao i troškove postupka u smislu člana 390. stav 1. ZPP. Ako se ima u vidu prethodna analiza odredaba parničnog postupka, te, s tim u vezi, stav da se u konkretnom slučaju radi o posebnom slučaju dužnosti naknade parničnih troškova - povlačenju tužbe za šta je relevantna odredba člana 390. stav 1. ZPP, a ne odredba člana 60. ZPP koja govori o početku parnice, kao i predočena praksa Ustavnog suda iz koje proizlazi stav da je onaj koji dâ povoda za tužbu dužan protivnoj strani da naknadi troškove, prema mišljenju Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog predmeta za odluku o troškovima postupka, nije relevantna navedena odredba o početku parnice (član 60. ZPP) na kojoj su redovni sudovi zasnovali svoje odluke o odbijanju apelantovog zahtjeva za naknadu troškova postupka, kao ni odredba člana 386. ZPP, koja regulira naknadu troškova u slučaju kada stranka u cijelosti izgubi parnicu, odnosno djelomično ili neznatno uspije u parnici (o čemu se nepobitno ne radi u konkretnom slučaju), pri čemu su u cijelosti zanemarili odredbu člana 390. stav 1. ZPP koja explicite regulira pitanje naknade troškova postupka u situaciji kad tužilac povuče tužbu. U protivnom, za obrazloženje odluke za koje bi se moglo smatrati da je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje redovni sudovi su morali jasno kazati kada bi se uopće mogla primijeniti odredba člana 390. stav 1. ZPP, odnosno drugi dio te odredbe koji propisuje izuzetak od pravila da je tužilac koji povuče tužbu dužan protivnoj strani da naknadi troškove parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe ZPP koje se odnose na naknadu parničnih troškova u situaciji kada je apelant kao tužilac, koji je s povodom podnio tužbu protiv tuženog kao dužnika, povukao tužbu odmah poslije ispunjenja obaveze tuženog kao dužnika koja je bila predmet tužbenog zahtjeva, čime je povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje, garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije“. Imajući u vidu zaključke, odnosno obrazloženje iz citirane Odluke broj AP 2405/09, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbe ZPP koje se odnose na naknadu parničnih troškova, čime je povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje, garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- Apelant, također, navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na navedeni zaključak u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud neće provoditi daljnju analizu u pogledu toga da li je «miješanje» u apelantovo pravo na imovinu bilo u javnom interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti, budući da iz navoda apelacije proizlazi da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava zasnivaju na proizvoljnoj primjeni ZPP, koje su već razmotrene u okviru prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
- Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZPP o naknadi troškova parničnog postupka.
- Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić
