„Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“
Godina XXVII Broj 34 Srijeda, 3.6.2020.godine
_____________________________________________________________________________
USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu zamjenice Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, za davanje Mišljenja u vezi sa posljedicama koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuje obaveza uplate javnih prihoda u budžete organa uprave i upravnih organizacija, u smislu člana IV.B.3.7.d. (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave održanoj dana 19.05.2020. godine, utvrdio je sljedeće
MIŠLJENJE
- Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Zamjenica Premijera Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnijela je dana 21.01.2020. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) Zahtjev za davanje Mišljenja, broj 02/2-02-2/2020, od 20.01.2020. godine (u daljem tekstu: Zahtjev), u vezi sa posljedicama koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuje obaveza uplate javnih prihoda u budžete organa uprave i upravnih organizacija.
U smislu člana IV.B.3.7.d. (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zamjenici Premijera Federacije Bosne i Hercegovine su ovlašteni za podnošenje zahtjeva za traženje mišljenja Ustavnog suda Federacije.
- Bitni navodi Zahtjeva
U skladu sa članom IV.B.3.7.d.(III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva je podnijela Ustavnom sudu Federacije zahtjev za davanje mišljenja u vezi sa posljedicama koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuje obaveza uplate javnih prihoda u budžete organa uprave i upravnih organizacija. U okviru Zahtjeva dostavljen je i spisak presuda Ustavnog suda Federacije kojim su propisi proglašeni neustavnim, a na koje se direktno odnose upiti iz Zahtjeva. U svrhu razumijevanja postavljenih pitanja iz Zahtjeva, navedene su i određene zakonske odredbe.
Naime, Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Porezna uprava) je u skladu sa članom 8. Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06, 52/09 i 48/11) u sastavu Federalnog ministarstva financija/Federalnog ministarstva finansija (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo finansija) koja vrši upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom. Poslovi i nadležnost Porezne uprave su propisani Zakonom o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13,71/14 i 91/15), gdje je između ostalog navedeno, da je Porezna uprava nadležna za razrez i naplatu tačno pobrojanih javnih prihoda.
U članu 76. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, je propisano da na rješenje Porezne uprave kojim se utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole ili na poreznu prijavu koju je Porezna uprava podnijela u ime poreznog obaveznika, porezni obaveznik ima pravo žalbe koju dostavlja Federalnom ministarstvu finansija, kao drugostepenom organu, za donošenje drugostepenog rješenja o dodatno razrezanim poreznim obavezama. Obzirom da je jasno navedeno u članu 76. stav 5. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine da "žalba odlaže izvršenje rješenja", rješenja o dodatno razrezanim poreznim obavezama Porezne uprave nisu konačna i izvršna. Isto tako je navedeno da je član 76. Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine usaglašen sa članom 11. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99).
U skladu sa članom 16., a u vezi sa članom 10. tačka 2 Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05), Federalno ministarstvo finansija nadležno je da rješava po žalbama u drugostepenom upravnom postupku, te shodno članu 12. Zakona o upravnom postupku, rješenja Porezne uprave o dodatno razrezanim poreznim obavezama postaju konačna i izvršna, ali ne i pravomoćna shodno članu 13. Zakona o upravnom postupku.
Nadalje, Porezna uprava, u skladu sa članom 169. Zakona o upravnom postupku, izdaje uvjerenja o (ne)izmirenim poreznim obavezama, o kojima vodi službene evidencije kao organ koji je nadležan za prikupljanje određenih javnih prihoda. U pomenutim uvjerenjima unose se i podaci o javnim prihodima (dodatno razrezane porezne obaveze) koji su utvrđeni gore navedenim drugostepenim rješenjima. Uvjerenja o (ne)izmirenim poreznim obavezama koje izdaje Porezna uprava se koriste i u drugim propisima kao dokaz sticanja određenog prava ili utvrđivanja obaveza fizičkim i pravnim licima, te bi sadržaj Uvjerenja trebao biti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, i pružiti jednakost pred zakonom.
S obzirom na izloženo podnosilac zahtjeva od Ustavnog suda Federacije traži mišljenje koje se odnosi na:
- "Uzimajući u obzir član 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), tražimo mišljenje vezano za momenat primjene presude Ustavnog suda Federacije, u drugostepenom postupku? Da li se u momentu odlučivanja donošenja drugostepenog rješenja, mora uzeti u obzir presuda Ustavnog suda Federacije koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", a kojom je određeni zakon ili propis proglašen neustavnim? Da li se treba uzeti u obzir propis koji je bio na snazi u momentu donošenja prvostepenog rješenja, kod odlučivanja u drugom stepenu, nezavisno što je u momentu odlučivanja drugostepenog organa objavljena presuda Ustavnog suda Federacije u "Službenim novinama Federacije BiH" o neustavnosti tog propisa koji se koristi kod odlučivanja u drugostepenom rješenju?
- Uzimajući u obzir član 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i član 169. Zakona o upravnom postupku, tražimo mišljenje vezano za izdavanje uvjerenja o službenim evidencijama organa, odnosno da li uvjerenja moraju sadržavati podatke o izvršnim i konačnim rješenjima (prvostepena i drugostepena rješenja), ali ne i pravomoćnim (pokrenut upravni spor na drugostepeno rješenje)?
- Obzirom na posljedice koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuju obaveze za uplatu javnih prihoda, tražimo mišljenje da li obaveze koje su konačne, izvršne i pravomoćne je moguće naplatiti, iako su nastale iz zakona ili propisa koji je naknadno proglašen neustavnim? Da li se obaveze koje su konačne i izvršne, ali ne i pravomoćne trebaju brisati iz službenih evidencija organa, nakon proglašenja neustavnosti zakona ili propisa, jer nisu pravomoćne? Da li bi organ (Porezna uprava) po službenoj dužnosti trebao brisati na ime javnih prihoda nakon objave presude Ustavnog suda Federacije u "Službenim novinama Federacije BiH", za nepravomoćne obaveze javnih prihoda?"
- Prethodni postupak
U toku priprema za odlučivanje u ovom ustavno-sudskom predmetu, Ustavni sud Federacije je utvrdio da se predmet Zahtjeva, odnosi na ustavno - pravno tumačenje pravne situacije koja nastaje u vezi sa posljedicama koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuje obaveza uplate javnih prihoda u budžete organa uprave i upravnih organizacija. Imajući u vidu navedeno, u ovom ustavno-sudskom predmetu nema u procesnom smislu druge strane u postupku kojoj bi se eventualno dostavio predmetni Zahtjev za davanje odgovora, što je u postupcima za davanje Mišljenja pravilo, sa rijetkim izuzecima zavisno od predmeta zahtjeva.
- Relevantno pravo
A.Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član IV.B.3.7.d. (III)
Osim ako ovim Ustavom nije drugačije utvrđeno:
(d) Zamjenici Premijera nadležni su za:
(III) odlučivanje da li će zatražiti mišljenje Ustavnog suda; i
Član IV.C.3.12. b) i c)
Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno ako:
- b) Sud utvrdi da neki zakon ili pak prijedlog zakona ili drugi propis Federacije, nekog od kantona, grada ili bilo koje opštine nije u skladu sa ovim ustavom, takav zakon ili drugi propis neće se primjenjivati i ne stupa na snagu, ukoliko se ne izmijeni na način koji odredi Sud, ili pak dok Sud ne odredi neke prijelazne mjere, koje ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
- c) Sud odlučuje u nekom ustavnom pitanju predočenom po članu IV. C. 10 (3), njegova odluka obavezujuća za sud koji je predočio dotično pitanje u vezi sa postupkom tokom kojega se ono javilo, te ima isti učinak kao u (b).
B.Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03)
Član 40.
Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis tijela federalne, kantonalne ili opštinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.
Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog člana primjenjivat će se odnosno stupiti će na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud. Uzimajući u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti, a naročito posljedice koje utvrđeni nesklad proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH" o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima.
C.Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10 i 18/16)
Član 60.
Djelovanje odluka Suda
Svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravomoćnim pojedinačnim aktom donosenim na osnovu odredbi koje su prestale da važe na osnovu odluke Suda, ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinačnog akta, a nadležno tijelo je dužno da ponovi postupak i uskladi akt sa odlukom Suda u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva.
Ukoliko nadležni organ ne ponovi postupak i ne usaglasi akt sa odlukom Suda u roku iz stava 1. ovog člana, akt kojim je povrijeđeno pravo nekom licu prestaje da važi.
Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravomoćnog pojedinačnog akta iz stava 1. ovog člana, može se podnijeti u roku od dvije godine od dana objavljivanja odluke u "Službenim novinama Federacije BiH", službenom glasilu kantona odnosno opštine.
D.Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave
("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06, 52/09 i 48/11)
Član 8.
Federalno ministarstvo financija - Federalno ministarstvo finansija vrši upravne, stručne i druge poslove utvrđene zakonom koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti Federacije u oblasti finansija, i to: porezni sistem i poreznu politiku; praćenje ostvarivanja politike i mjera u oblasti deviznog sistema, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonu o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 1/97), carina, uvoznih dažbina, kreditnog i bankarskog sistema; sistem finansijskog poslovanja (papiri od vrijednosti i sanacija); obračunski sistem (računovodstvo, knjigovodstvo i bilanci); sistem osiguranja imovine i lica; sistem taksa; doprinosa i drugih dažbina i igara na sreću; sistem finansiranja javne potrošnje; izrada i izvršenje Budžeta Federacije i godišnje obračune Budžeta Federacije, nadzor nad izvršenjem Budžeta, budžetska inspekcija, trezorsko poslovanje; upravljanje novčanim tokovima; dnevno praćenje novčanih sredstava; obaveze i potraživanja i utvrđivanje dinamike praćenja i planiranja osiguranja nedostajućih sredstava; koncentracija finansijskih sredstava radi osiguranja finansijskog tržišta; javni dug i njegovo servisiranje; kontrola ostvarivanja Budžeta Federacije i druge poslove utvrđene zakonom.
U sastavu Federalnog ministarstva financija – Federalnog ministarstva finansija su: Porezna uprava, Carinska uprava i Finansijska policija.
Porezna uprava vrši upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom.
Carinska uprava vrši upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom.
Finansijska policija vrši upravne i druge stručne poslove utvrđene zakonom.
E.Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", broj 35/05)
II - POSLOVI ORGANA UPRAVE
1.Zajednička odredba
Član 10.
Organi uprave, iz okvira svoje nadležnosti, vrše sljedeće upravne i stručne poslove:
1) izvršavaju zakone i druge propise;
2) vrše upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa;
4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti i pravnih i fizičkih lica koja se odnose na njihovu nadležnost;
6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim oblastima;
7) obavljaju i druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.
Poslovi iz stava 1. ovoga člana, vrše se na način utvrđen u odredbama čl. 11. do 25. ovoga Zakona.
3.Vršenje upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa
Član 15.
Organi uprave upravni nadzor ostvaruju tako što vrše nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa, kao i zakonito postupanje organa uprave i pravnih lica sa javnim ovlaštenjima u vršenju poslova iz njihove nadležnosti.
Upravni nadzor iz stava 1. ovoga člana, obuhvata:
1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku;
2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravna lica sa javnim ovlaštenjima;
3) inspekcijski nadzor.
Član 16.
Nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima se rješava o upravnim stvarima u upravnom postupku vrši se putem rješavanja u drugostepenom upravnom postupku, u skladu sa ovlaštenjima koja po zakonu ima drugostepeni organ kada rješava u tom postupku.
F.Zakon o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13,71/14 i 91/15)
VII - PRIJAVE
Član 20. stav 1.
Porezna prijava je prijava porezne obaveze koju je porezni obaveznik dužan podnijeti Poreznoj upravi i sastoji se od izvještaja i drugih relevantnih dokumenata u vezi porezne obaveze tog lica.
Član 40. st. 1. i 3.
Razrez porezne obaveze je unos iznosa porezne obaveze poreznog obaveznika u evidenciju Porezne uprave. Razrez se poništava ili mijenja samo ako rukovodilac nadležnog poreznog ureda ili Komisija za rješavanje poreznih žalbi odredi da se razrez poništava ili mijenja. Ovo pravilo se neće primijeniti ako se razrez mijenja zbog izmjene porezne prijave od poreznog obaveznika.
XVI - ŽALBE
Član 76.
Na rješenje Porezne uprave kojim se utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole ili na poreznu prijavu koju je Porezna uprava podnijela u ime poreznog obaveznika, porezni obaveznik ima pravo žalbe.
Porezni obaveznik ulaže žalbu nadležnom kantonalnom poreznom uredu ili Središnjem uredu Porezne uprave u roku od osam (8) radnih dana od dana donošenja rješenja.
Žalbu u prvom stepenu rješava nadležni kantonalni porezni ured ili Središnji ured Porezne uprave u roku od petnaest (15) radnih dana od dana podnošenja žalbe i donosi novo rješenje.
Žalba odlaže izvršenje rješenja.
G.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10)
Član 18.
Član 40. stav 3. mijenja se i glasi:
"Razrez se poništava ili mijenja samo ako rukovodilac mjerodavnog poreznog ureda odredi da se razrez poništava ili mijenja ili prema presudi mjerodavnoga suda. Ova se pravila neće primijeniti ako se razrez mijenja zbog izmjene porezne prijave od poreznog obaveznika.
Član 39.
U članu 76. st. 2. i 3. se mijenjaju i glase:
"Žalba se izravno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostepeno rješenje u roku od osam (8) dana od dana prijema prvostepenog rješenja.
Kad prvostepeni organ nađe da je podnesena žalba dopuštena, pravodobana i izjavljena od ovlaštenog lica, a pobijano rješenje nije u skladu sa zakonom zamijenio novim rješenjem, dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam (8) dana od dana prijema žalbe, poslati žalbu Ministarstvu na rješavanje.
Iza stava 3. dodaje se novi stav 4. koji glasi:
"Ministarstvo, kao drugostepeni organ, rješava po žalbi u roku od trideset (30) dana od dana prijema žalbe od strane prvostepenog organa."
Dosadašnji stav 4. postaje stav 5.
H.Zakon o upravnom postupku
("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98)
I - OSNOVNI PRINCIPI
1.Važenje zakona
Član 1.
(1) Po ovom zakonu dužni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona-županije, kao i gradske i opštinske službe za upravu i drugi organi (u daljem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima građana, pravnih lica ili drugih stranaka.
(2) Nadležna tijela kantona - županija mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka koja moraju biti u skladu sa ovim zakonom.
(3) Po ovom zakonu dužna su postupati i preduzeća (društva), ustanove i druga pravna lica kad u obavljanju javnih ovlaštenja (u daljem tekstu: institucije koje imaju javne ovlaštenja) koja su im povjerena zakonom ili propisom gradskog ili opštinskog vijeća, rješavaju u upravnim stvarima.
2.Poseban postupak
Član 2.
Pojedina pitanja postupka za određenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom urediti drukčije nego što su uređena ovim zakonom, ako je to nužno za drugačije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna principima ovog zakona.
3.Supsidijarna primjena zakona
Član 3.
U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu uređena posebnim zakonom.
4.Princip zakonitosti
Član 4.
(1) Organi i institucije koji imaju javna ovlaštenja kada postupaju u upravnim stvarima dužni su da te stvari rješavaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opštih akata institucija koje imaju javna ovlaštenja i koje one donose na osnovu javnih ovlaštenja.
(2) U upravnim stvarima u kojima je organ odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni, rješenje mora biti doneseno u granicama ovlaštenja i u skladu sa ciljem sa kojim je ovlaštenje dato.
(3) Pravila postupka utvrđena odredbama ovog zakona važe i za slučajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja ovlašten da u upravnim stvarima rješava po slobodnoj ocjeni.
5.Zaštita prava građana i zaštita javnog interesa
Član 5.
(1) Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja vode postupak i rješavaju, dužni su da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa zakonom utvrđenim javnim interesom.
(2) Kad službeno lice koje rješava neku upravnu stvar, s obzirom na postojeće činjenično stanje, sazna ili ocijeni da određena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozoriće je na to.
(3) Ako se na osnovu zakona strankama nalažu kakve obaveze, prema njima će se primjenjivati one mjere predviđene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postiže cilj zakona.
9.Ocjena dokaza
Član 9.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje ovlašteno službeno lice po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
10.Samostalnost u rješavanju
Član 10.
(1) Organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlaštenja datih zakonom, drugim propisima i opštim aktima.
(2) Ovlašteno službeno lice organa nadležnog za vođenje postupka samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti, i na podlozi utvrđenih činjenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno opšte akte na konkretni slučaj.
11.Pravo žalbe
Član 11.
(1) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu stranka ima pravo žalbe. Samo zakonom može se propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i to ako se na drugi način osigura zaštita prava i zakonitosti.
(2) Ako nema organa uprave drugog stepena, žalba protiv prvostepenog rješenja može se izjaviti samo kad je to zakonom predviđeno. Tim zakonom odredit će se i organ koji će rješavati po žalbi.
(3) Pod uslovima iz ovog zakona stranka ima pravo žalbe i kad prvostepeni organ nije u određenom roku donio rješenje o njenom zahtjevu.
(4) Protiv rješenja donesenog u drugom stepenu žalba nije dopuštena.
12.Konačnost rješenja
Član 12.
Rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni.
13.Pravomoćnost rješenja
Član 13.
Rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćno rješenje), a kojim je stranka stekla određena prava, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni.
3.Uvjerenja
Član 169.
(1) Organi su dužni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju.
(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, institucije koje imaju javna ovlaštenja, kao i druga pravna lica i institucije, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u vezi sa poslovima koje u skladu sa zakonom obavljaju te institucije odnosno pravna lica i institucije.
(3) Uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu sa podacima službene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju značaj javne isprave.
(4) Pod službenom evidencijom podrazumijevaju se evidencije koje su ustanovljene zakonom ili drugim propisom, ili opštim aktom institucije koja ima javna ovlaštenja odnosno druga pravna lica i institucije.
(5) Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog člana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drukčije određeno.
(6) Ako organi, pravna lica i institucije iz st. 1. i 2. ovog člana, odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave dužni su da o tome donesu posebno rješenje. Ako u roku od pet dana od dana podnošenja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen.
(7) Ako stranka, na osnovu dokaza kojima raspolaže, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata u skladu sa podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu uvjerenja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno pravno lice i institucije dužan da donese posebno rješenje, ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili drugu ispravu. I u tom slučaju važi rok od pet dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude učinjeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen.
7.Rješavanje drugostepenog organa o žalbi
Član 236.
(1) Ako je žalba nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštenog lica, a prvostepeni organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadležan za rješavanje o žalbi.
(2) Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ uzima predmet u rješavanje.
(3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelomično, ili ga izmijeniti.
Član 237.
(1) Drugostepeni organ će odbiti žalbu kad utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana.
(2) Drugostepeni organ će odbiti žalbu i kad nađe da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
(3) Kad drugostepeni organ nađe da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni, on će u svom rješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.
Član 238.
(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da je u prvostepenom postupku učinjena nepravilnost koja čini rješenje ništavim (član 264.) proglasit će takvo rješenje ništavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti.
(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je prvostepeno rješenje donio nenadležan organ, poništit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom organu na rješavanje.
Član 239.
(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti sa obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke bilo sam, bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ nađe da se na podlozi činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.
(2) Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.
Član 240.
(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu koga se rješava stvar, da je u istoj upravnoj stvari već jednom poništeno prvostepeno rješenje, a posebno ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rješenju ili ako nađe da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije rješenje, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.
(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu utvrđenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rješenje doneseno može postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostepeno rješenje u tom smislu.
Član 241.
(1) Radi pravilnog rješenja stvari drugostepeni organ može povodom žalbi izmijeniti prvostepeno rješenje u korist žalioca i mimo zahtjeva postavljenog u žalbi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostepenom postupku, ako se tim ne vrijeđa pravo drugog lica.
(2) S istim ciljem drugostepeni organ može povodom žalbe izmijeniti prvostepeno rješenje na štetu žalioca, ali samo iz nekog od razloga predviđenih u čl. 260., 263. i 264. ovog zakona.
Član 242.
(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na rješenje, u skladu se primjenjuju i na rješenja koja se donose po žalbi.
(2) U obrazloženju drugostepenog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostepeni organ u obrazloženju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostepeni organ se može u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostepenom rješenju.
XVII - IZVRŠENJE RJEŠENJA I ZAKLJUČAKA
1.Opšte odredbe
Član 267.
(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno.
(2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno:
1) istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena;
2) dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena;
3) dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje;
4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.
(3) Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.
(4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvršenje počinje da teče od dana kad rješenje, u smislu st. 2. i 3. ovog člana, postane izvršno.
(5) Izvršenje se može provesti i na osnovu zaključenog poravnanja, ali samo protiv lica koje je učestvovalo u zaključivanju poravnanja.
(6) Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku učestvuju sa identičnim zahtjevima, žalba koju podnese bilo koja od tih stranaka, sprječava izvršnost rješenja.
(7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo izvršenje.
1.Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o upravnom postupku
("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99)
Član 1.
U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/98) u članu 2. u drugom redu iza riječi "posebnim" dodaje se riječ "federalnim".
Član 2.
U članu 3. u prvom redu iza riječi "je" dodaje se riječ "federalnim".
- Praksa Ustavnog suda Federacije
Presuda, broj U-48/19 od 21.4.2020. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 31/20)
- Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Zahtjev za davanje mišljenja u vezi sa posljedicama koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuje obaveza uplate javnih prihoda u budžete organa uprave i upravnih organizacija, podnijela je Zamjenica Premijera Federacije Bosne i Hercegovine. U skladu sa članom IV.B.3.7.d. (III) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, zamjenici Premijera Federacije Bosne i Hercegovine su ovlašteni za podnošenje zahtjeva za traženje mišljenja Ustavnog suda Federacije.
Konkretno, zahtjev za davanje mišljenja se, prema navodima podnosioca zahtjeva, odnosi na taksativno navedene odluke ovog suda vezano za ustavna pitanja u odnosu na razrez komunalne takse na firmu.
6.1. Analizom tih odluka utvrđeno je da su u 60 odluka donesene presude kojima se odlučivalo o postavljenom ustavnom pitanju koja su se rješavajući po tužbi pojavila u upravnim sporovima pred kantonalnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, i to u upravnoj stvari razreza komunalne takse na istaknutu firmu. Isto tako je utvrđeno da je doneseno osam rješenja o neizvršenju presuda Ustavnog suda Federacije. Kantonalni sudovi koji su postavljali ustavna pitanja pred Ustavnim sudom Federacije su: Kantonalni sud Zenica, Kantonalni sud Bihać, Kantonalni sud Mostar, Kantonalni sud Široki Brijeg, Kantonalni sud Tuzla, Kantonalni sud Novi Travnik, Kantonalni sud Sarajevo, Kantonalni sud Goražde i Kantonalni sud Odžak.
Postavljena ustavna pitanja odnosila su se na plaćanje komunalne takse na istaknutu firmu, njihova visina propisana odlukama zavisi od djelatnosti koju obavljaju kao i način plaćanja takse. Rješavajući po predočenim ustavnim pitanjima od strane kantonalnih sudova, ovaj sud je analizom donesenih odluka utvrdio da je jedini i pretežni kriterij za određivanje visine komunalne takse vrsta djelatnosti i ostvareni prihodi od te djelatnosti, pa je iz tih razloga utvrdio da postoji povreda odredbe člana II.A. 2.1. c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano pravo na jednakost pred zakonom svih lica.
Imajući u vidu donesene odluke, a u skladu sa članom IV.C.3.12. b) i c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je, da ako Sud utvrdi da neki zakon ili pak prijedlog zakona ili drugi propis Federacije nekog kantona, grada ili bilo koje opštine nije u skladu sa ustavom, takav zakon ili propis neće se primjenjivati i ne stupa na snagu, ukoliko se ne izmijeni na način koji odredi Sud, ili dok Sud ne odredi neke prijelazne mjere, koje ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci. U konkretnom slučaju, Sud je odlučivao o predočenom ustavnom pitanju od strane kantonalnih sudova u skladu sa članom IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i njegova odluka je obavezujuća za sve, a posebno za sudove koji su predočili to ustavno pitanje. To, imajući u vidu da ustavno pitanje postavljaju samo sudovi u odnosu na konkretne predmete, a da nisu ograničeni samo na propise koji su na snazi, nego i na propise koji su bili na snazi u vrijeme odlučenja od strane drugostepenog organa, što znači da, osim opšteg dejstva odluka Suda od dana objavljivanja presude u službenim glasilima, kada su u pitanju zahtjevi podneseni od strane redovnih sudova (kantonalni i Vrhovni sud), dejstvo presude ovog Suda je retroaktivno iz razloga što redovni sudovi moraju okončati
konkretan predmet za koji se i postavilo ustavno pitanje. Također ukazujemo, da ako je stranci povrijeđeno pravo konačnim ili pravomoćnim aktom donesenim na osnovu odredbe koje su prestale da se primjenjuju na osnovu odluke Suda, ta stranka ima pravo u skladu sa članom 60. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10 i 18/16) tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog akta, a nadležno tijelo dužno je da ponovi postupak i usaglasi akt sa odlukom Suda u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva. Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravomoćnog pojedinačnog akta može se podnijeti u roku od dvije godine od dana objavljivanja odluke Suda u "Službenim novinama Federacije BiH", službenom glasilu kantona odnosno opštine.
7. Iako su navodi u podnesenom zahtjevu dijelom nejasni za davanje mišljenja, a posebno apostrofirajući da se traži mišljenje vezano za primjenu presude Ustavnog suda Federacije u postupku drugostepenog rješavanja, izdavanje uvjerenja o izmirenim odnosno neizmirenim poreznim obavezama, izdavanje uvjerenja u kojima se unose podaci o javnim prihodima koji su utvrđeni u drugostepenog rješenjima, to u odnosu na postavljena tri pitanja, u mjeri u kojoj je zahtjev pogodan za davanje mišljenja, Ustavni sud Federacije utvrđuje sljedeće:
7.1 Prvo pitanje "Uzimajući u obzir član 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), tražimo mišljenje vezano za momenat primjene presude Ustavnog suda Federacije, u drugostepenom postupku? Da li se u momentu odlučivanja donošenja drugostepenog rješenja, mora uzeti u obzir presuda Ustavnog suda Federacije koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", a kojom je određeni zakon ili propis proglašen neustavnim? Da li se treba uzeti u obzir propis koji je bio na snazi u momentu donošenja prvostepenog rješenja, kod odlučivanja u drugom stepenu, nezavisno što je u momentu odlučivanja drugostepenog organa objavljena presuda Ustavnog suda Federacije, u "Službenim novinama Federacije BiH" o neustavnosti tog propisa koji se koristi kod odlučivanja u drugostepenom rješenju?"
Federalno ministarstvo finansija, kao organ uprave, u skladu sa članom 10. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, između ostalog vrši upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa. Navedeni upravni nadzor organi uprave ostvaruju tako što vrše nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa, kao i zakonito postupanje organa uprave i pravnih lica sa javnim ovlaštenjima u vršenju poslova iz njihove nadležnosti. Upravni nadzor između ostalog obuhvata i nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku. Nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave kojima se rješava o upravnim stvarima u upravnom postupku vrši se putem rješavanja u drugostepenom upravnom postupku, u skladu sa ovlaštenjima koja po zakonu ima drugostepeni organ kada rješava u tom postupku. U skladu sa spomenutim određenjem, članom 20. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, porezna prijava je prijava porezne obaveze koju je porezni obaveznik dužan podnijeti Poreznoj upravi i sastoji se od izvještaja i drugih relevantnih dokumenata u vezi porezne obaveze tog lica. U skladu sa članom 76. navedenog Zakona, na rješenje Porezne uprave kojim se utvrđuje dodatno razrezana porezna obaveza u postupku kontrole ili na poreznu prijavu koju je Porezna uprava podnijela u ime poreznog obaveznika, porezni obaveznik ima pravo žalbe. Kako prvostepeno rješenje doneseno od strane Porezne uprave nije konačno, nego je tužilac uložio žalbu Federalnom ministarstvu finansija, taj organ treba da okonča postupak po žalbi i primijeni propis koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja od strane Porezne uprave sve do momenta kada je eventualno taj propis presudom ovog suda ocijenjen kao neustavan, odnosno danom objave te presude u službenim glasilima. No, ukoliko je u postupku pred redovnim sudom ukinuto ili poništeno rješenje Federalnog ministarstva finansija, isto je dužno postupati po odluci i uputama tog suda iz presude. Također, dužno je da postupi po posebnom zahtjevu stranke ukoliko je stranka uložila poseban pravni lijek odnosno tražila izmjenu tog pojedinačnog akta u skladu sa članom 60. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine poštujući procedure i rokove koji su propisani pomenutim članom.
7.2. Drugo pitanje "Uzimajući u obzir član 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i član 169. Zakona o upravnom postupku, tražimo mišljenje vezano za izdavanje uvjerenja o službenim evidencijama organa, odnosno da li uvjerenja moraju sadržavati podatke o izvršnim i konačnim rješenjima (prvostepena i drugostepena rješenja), ali ne i pravomoćnim (pokrenut upravni spor na drugostepeno rješenje)?"
Član 169. Zakona o upravnom postupku propisano je, da su organi dužni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju. Pod uslovima iz stava 1. ovog člana, institucije koje imaju javna ovlaštenja, kao i druga pravna lica i institucije, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o činjenicama u vezi sa poslovima koje u skladu sa zakonom obavljaju te institucije odnosno pravna lica i institucije. Uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu sa podacima službene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju značaj javne isprave. Pod službenom evidencijom podrazumijevaju se evidencije koje su ustanovljene zakonom ili drugim propisom, ili opštim aktom institucije koja ima javna ovlaštenja.
Kad je u pitanju Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, članom 40., propisano je da je razrez porezne obaveze unos iznosa porezne obaveze poreznog obaveznika u evidenciju Porezne uprave. Razrez porezne obaveze se poništava ili mijenja samo ako rukovodilac mjerodavnog poreznog ureda odredi da se razrez poništava ili mijenja. Ova se pravila neće primijeniti ako se razrez mijenja zbog izmjene porezne prijave od poreznog obaveznika. Pored pomenutog, u skladu sa članom 153. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine donesen je Pravilnik o uredskom poslovanju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 96/19), gdje je propisan način vođenja evidencija na obrascu 3. i 4. ovog Pravilnika kad su u pitanju podaci o rješavanju predmeta u prvostepenom i drugostepenom postupku. Iz istih obrazaca je vidljivo da se u evidenciju unose svi podaci o predmetu do okončanja upravnog spora ukoliko je pokrenut upravni spor po donesenom konačnom rješenju. Prema tome, iz naprijed navedenog proizilazi da uvjerenje treba da sadrži sve podatke po donesenom rješenju bez obzira da li je ono konačno i izvršno i da li je u konkretnom slučaju primijenjen propis koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja ili nadležni organ postupa po donesenoj presudi ovog suda.
7.3. Treće pitanje "Obzirom na posljedice koje proizvodi neustavnost zakona ili propisa kojim se utvrđuju obaveze za uplatu javnih prihoda, tražimo mišljenje da li obaveze koje su konačne, izvršne i pravomoćne je moguće naplatiti, iako su nastale iz zakona ili propisa koji je naknadno proglašen neustavnim? Da li se obaveze koje su konačne i izvršne, ali ne i pravomoćne trebaju brisati iz službenih evidencija organa, nakon proglašenja neustavnosti zakona ili propisa, jer nisu pravomoćne? Da li bi organ (Porezna uprava) po službenoj dužnosti trebao brisati na ime javnih prihoda nakon objave Presude Ustavnog suda Federacije u "Službenim novinama Federacije BiH", za nepravomoćne obaveze javnih prihoda?"
U skladu sa članom 12. Zakona o upravnom postupku rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba) u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviđeni. Članom 13. navedenog Zakona određeno je da rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćno rješenje), a kojim je stranka stekla određena prava, odnosno kojim su stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima koji su ovim ili
drugim zakonom predviđeni. Članom 267. Zakona o upravnom postupku određeno je da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava pošto postane izvršno. Prvostepeno rješenje postaje izvršno: istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, dostavom stranci, ako žalba nije dopuštena, dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija. Drugostepeno rješenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.
Imajući u vidu navedeno, obaveza utvrđena konačnim, pravomoćnim i izvršnim rješenjem može se izvršiti, odnosno može se izvršiti prinudna uplata javnih prihoda ako su obaveze uplate nastale prije nego što je presudom ovog suda koja je objavljena u službenom glasilu utvrđena neustavnost propisa koji je bio osnov za donošenje spomenutog rješenja. Sve obaveze koje nisu utvrđene konačnim, pravomoćnim i izvršnim rješenjem, a nakon objave presude ovog suda treba riješiti imajući u vidu da se određeni zakon odnosno odredba ne mogu primjenjivati od dana objave odluke Suda kojom je utvrđena neustavnost.
Mišljenje objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i službenim glasilima kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Ovo mišljenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.
Broj U-4/20
19.maja 2020. godine
Sarajevo
____________________________________
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s.r.
